Danica Maksimović: Cipele i lijepa torba su najbolja terapija za svaku ženu

Za glumicu Danicu Maksimović moda je ljepota i inspiracija. Gdje god da se pojavi njene odjevne kombinacije se pamte.

“Dugo sebi nisam mogla da priuštim mnoge stvari koje su me privlačile i tada sam imala osjećaj da nikad neće doći vrijeme kada ću moći sebi da ih obezbjedim. Kao i svaka normalna žena kad vidim neku lijepu haljinu ili cipele, poželim da ih ponesem, kao i šešire, lepeze, nakit. Sve to nekako ide uz današnju savremenu damu, mada su neke svoj život prilično pojednostavile. Za ženu je najvažnija lična higijena, da bude čista i uredna, i samim tim će djelovati njegovano. I sve će joj tada bolje stajati”, smatra Danica.

Danica i te kako zna da se obuče i zablista u svakoj kombinaciji.

“Kad imam neki javni nastup, tačno znam gdje idem i šta bi trebalo da obučem, ali ponekad se desi da u žurbi i omanem. Uvijek sam bila pobornik toga da sve mora da se vidi, ali da ne mora sve i da se odjene. Znam šta mi dobro stoji i trudim se da svaku odjevnu kombinaciju prilagodim strukturi svog tijela, poznajem svoje vrline, kao i mane, pa ih, naravno, sakrijem. Boje umiju prilično da me “podignu” kad sam u nekoj minus fazi, omiljene su mi bordo, ljubičasta, kraljevska zelena. Kad sam u najboljem rapoloženju, oblačim crno da bih “spustila” tu bombu koju nosim u sebi. Ekstrovertna sam osoba, puna energije, pa vizuelni utisak ublažavam crnom. Ponekad rado spajam crnu i bijelu”.

VIVIJEN VESTVUD I LUDILO

Važno joj je da je neki komad privuče. Voli neobične, ekscentrične i asimetrične stvari, a pored modela najpoznatijih svjetskih kreatora kao što su Aleksander Makvin i Tom Ford, rado nosi i kreacije dizajnera i modnih kuća iz Srbije.

“Ne mislim da se zbog firmiranih stvari treba uzdignuti iznad drugih, biti gord i ponosan. Kad nisam imala novca, željela sam ih, a sad kad mi nije problem da kupim sebi nešto što mi se sviđa, uradim to da podignem moral i obradujem sebe. Mogu da me razvesele dobre Saint Laurent cipele, Balenciaga model ili lijepa torba. To mi je odlična terapija, odem u inostranstvo i pazarim sebi nešto lijepo. Zbog toga se odričem nekih drugih stvari koje mi možda nisu toliko važne u životu. Sin me stalno opominje, valjda da ne bodem oči drugima, ali mama ima dovoljno godina i iskustva. Ništa mi nije palo s neba, tako da kad zaradim, mogu sebi da priuštim neki komad koji će me radovati i koji ću ponijeti sa zadovoljstvom. I više se ne osvrćem šta će ko da kaže. Ranije možda i jesam, umjela sam malo i da se uštinem, ali sada više ne. Bitno mi je da ja u tome vidim ljepotu. Veoma mi se sviđa ono što radi Vivijen Vestvud,’pomjerena’ je, a i sama se neobično oblači, ali ne vjerujem da bi me prihvatili da se pojavim u njenim kreacijama, vjerovatno bi mislili da sam poludjela”, kaže glumca.

Kad ima vremena, prati revije dizajnera iz Srbije, a kad je u poslovnoj gužvi, uvijek ih odgleda na internetu ili na televiziji. Veoma ih podržava, a s njima je počela da sarađuje još od Ace Joksimovića.

“Sjećam se jedne njegove predivne bijele haljine koju sam nosila za novogodišnje šou-programe Zdravka Šotre. Izgledala je božanstveno i sve moje koleginice i ja bile smo vrlo ponosne što smo bile u njegovim modelima”, ističe Danica.

OTKUP KOSTIMA

Tokom četiri decenije rada kroz modu je i sazrijevala i primjenjivala je u pozorištu, a mnogim svojim teatarskim kostimima dodavala je štošta.

“S kostimografima sam se dogovarala, čak im i predlagala kako vidim sebe u pojedinim ulogama. Mnogi su se iznenađivali koliko znam i o krojevima i modi i prilazili mi s velikim pijetetom i prihvatali moje sugestije, dok su mlađi bili začuđeni jer nisu imali predstavu šta sam sve nosila i šta znam da uradim. Mama me je naučila da šijem, heklam, vezem, dosta toga smo savladali i na domaćinstvu, pa nema situacije u kojoj ne mogu da se snađem. Tačno znam šta sve treba da se uradi, moji kostimi moraju da imaju postave, znojnice, naramenice, da to sve lijepo stoji i bude utegnuto. Ne razumijem kolege koji se s nipodaštavanjem odnose prema kostimu, kao da ga već sjutra neće obući ponovo. Za mene je to nezamislivo. Čak sam dva kostima, onaj Lukrecije iz komada “Lukrecija iliti ždero” za koji sam dobila Sterijinu nagradu, i Gertrude iz “Hamleta”, i otkupila, bila je to moja misija”.

Da bi nešto obukla na nekom javnom događaju, to mora da bude nesvakidašnje i da je sasvim uvjerena kako to neće imati niko drugi.

“Ne bih voljela da vidim još tri dame u istim haljinama, to bi me porazilo, jer sam drugačija i idem ispred svog vremena. A sigurno da ni njima ne bi bilo prijatno. I sve u čemu se pojavim i što se fotografiše mora da se ostavi sa strane, da sačeka drugu priliku za nekoliko godina. Ti komadi stoje u ormanu i samo uzdahnem kad prođem pored njih”.

Mišljenje modnih kritičara i stilista nikad nije uvažavala, a često se događalo da oni za dizajera čini je model ponijela nikad nisu ni čuli. Cijeni samo savjete sina Miloša i supruga Todeta.

“I suprug i sin imaju istančan ukus i često kad odu u inostranstvo i bolje od mene odaberu nešto što će mi pristajati. Ponekad “poletim”, ponese me boja, pa taj komad obučem jednom i više mi se ne sviđa. Ali oni baš potrefe nešto što može i duže da traje i primjerenije je, nekako ima bolju formu. Kad suprug kaže: “To nikako”, tačno znam da to ne smijem da odjenem. Bitno je da imate nekog sa reperom, ko će vas usmjeriti i posavjetovati. I uvijek primijetim kad žene nemaju u okruženju takve osobe”, dodaje Danica.

Gloria

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *