Danilo Rakočević – kako je prošao put od inžinjera do košarkaškog trenera koji obećava

Danilo Rakočević je mladi crnogorski košarkaški trener koji karijeru gradi u Slovačkoj. Odličan rad u Slovanu nada se da će mu donijeti šansu za napredak, a ambicija mu ne fali. Pričali smo sa Danilom zašto baš Bratislava, kako je raditi u inostranstvu, šta misli o ženskoj košarci kod nas i je li to njegov konačan izbor.
Danilo Rakočević 2005. je upisao Građevinski fakultet, bila je to porodična tradicija, ali je vrlo brzo došlo do preokreta. Umjesto “Statike” i raznih “konstrukcija” Danilo se odlučio za trenersku tablu i pet igrača u polju, a sada osam godina kasnije objašnjava i zašto.

“Dobro pitanje. Ne umijem to da objasnim, nekako mi je tog fakulteta poslije dvije godine bilo preko glave i u dogovoru s roditeljima prijavio sam se na konkurs (koji sam vidio u “Sportskom žurnalu”) Visoke sportske i zdravstvene škole u Beogradu za košarkaškog trenera. Košarku sam oduvijek volio, na kraju krajeva i igrao do 18. godine tako da to i nije neko iznenadjenje.”

13342111_10209221555033451_433218954_n1

Nakon završene škole u Beogradu, Danilo se vratio u Podgoricu i počeo da radi jednom lokalnom klubu, ali je prihvatio poziv da ode u Slovačku.
“Moram priznati da ponuda nije bila mnogo bolja od one iz Budućnosti gdje su mi bili ponudjeni zaista dobri uslovi… Ponudu Slovana sam prihvatio samo zbog ambicija koje imam, bio sam spreman i vrlo motivisan za rad u inostranstvu u ligi u kojoj dvije ekipe igraju evropska takmičenja tako da nisam previše ni razmišljao.” – kaže Rakočević, koji je sa samo 26 godina krenuo u put ka nepoznatom, sa jednim ciljem da postane dobar trener.

“Sigurno da je bilo najteže to što si sam. Jezik koji ne znaš, nikoga ne znaš… Ali, ja nemam neki veliki problem, priviknem se brzo, nadjem uvijek nešto da radim… To je bio pripremni period, dosta treninga, pripremao sam treninge, malo se upoznavao sa gradom, ubrzo upoznao i naše ljude koji su tu tako da sam se relativno brzo privikao… Ljudi iz kluba su na svakom koraku brinuli o tome da se osjećam dobro tako da stvarno nije trebalo puno vremena na privikavanje… “- kaže Rakočević koji vodi kadetkinje i kroz seniorsku ligu.

“Vodim kadetkinje koje su sledeće sezone već juniorke. Odlično to funkcioniše jer sve lijepo isplaniram kada i kako treniraju, da li igraju odredjeni vikend za svoju kategoriju ili za seniorke itd…. Talentovane svake sedmice imaju određeni plan rada koji im postepeno pomaže u razvoju i omogućava da ih ubacujem i u prvi tim tako da mi je mnogo lakše kad sam to radim sve trenutno, ali naravno, imam i asistente koji pomažu sa svim tim…”

Što se tiče života u Slovačkoj, Rakočević je zadovoljan.

“Pa meni se čini da je ok. Može da se nadje posao, standard u Bratislavi je u cjelini solidan. Ne mogu reći da je to sad neka zemlja iz snova ali sigurno da je dosta uredjena i da je to zaista zemlja u tranziciji što mi volimo popularno da kažem za našu zemlju”

Danilo se nada da bi vrlo brzo mogao da se oproba i u muškoj konkurenciji.

“Dalji ciljevi su sigurno vezani u nekom momentu za mušku košarku. Nisam mogao da biram kad sam krenuo ozbiljnije u trenerske vode – jednostavno ženska košarka se pojavila. Ovdje je ženska košarka na dobrom nivou tako da sam zadovoljan veoma što mogu da se bavim trenerskim poslom ozbiljnije pa bila to muška ili ženska košarka. ”
Što se tiče ženske košarke u našoj zemlji smatra da su uspjesi selekcije ključni za razvoj.

“U Crnoj Gori ženska košarka nije popularna. Finansija nema tako da treba poštovati svakoga ko se uopšte trudi da održi crnogorsku žensku košarku u životu… Ono što može pomoći popularizaciji ženske košarke je nastavak dobrih rezultata reprezentacije, a ove sezone dobili smo i regionalnog šampiona tako da se nadam da će to privući više djevojčica da se bavi košarkom.”

13348903_10209221544633191_550132756_n

Za kraj Rakočević poručuje onima koji žele da se bave trenerskim poslom da preuzmu inicijativu i pokušaju.

“Preporučio bih im da se ne brinu mnogo oko ostalih trenera i njihovog rada nego da se koncentrišu na svoj rad, budu uporni i da se svaki dan uče nešto novo. Na kraju, vjerujem da će se trud i uložena energija isplatiti.”- zaključio je Danilo.

(CDM)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *