Majda i Suad Šehović: Hana je centar našeg svijeta

Majdu i Suada upoznala sam prije tri godine, povod je bio isti. Još tada, bili su mi vrlo simpatični kao par koji očekuje bebu. Nekoliko mjeseci nakon našeg intervjua na svijet je stigla Hana, maskota Instagrama kako kaže Majda. I zaista je tako, supruga košarkaša Budućnosti omiljene momente sa ćerkom dijeli na društvenim mrežama, a mene lično nasmiju njeni klipovi. I eto tako, na moje zadovoljstvo, odlučih da ovu rubriku počnem baš sa njima.

                 12987990_841631479298463_1309482989_n        12992035_841631289298482_1463014262_o

Razgovarala: G. Badalovska

Da je roditeljstvo najljepša stvar na svijetu dokazuju i mladi supružnici kojima je mezimica promijenila živote i osvojila ih istog momenta kada su je ugledali.

-Onog dana kad smo postali roditelji sve je dobilo potpuno drugi smisao. Hana je svojim dolaskom u naš život donijela nevjerovatnu radost, porušila sve prioritete koje smo ranije imali i postala centar našeg svijeta. Nas dvoje je još više zbližila, učinila da se volimo jos jače i divimo jedno drugom zbog toga što smo bili hrabri da jako mladi postanemo roditelji. Mišljenja smo da dijete iz čovjeka izvlači ono najbolje, pa smo tako postali bolji sin i ćerka našim roditeljima, bolji prijatelji našim prijateljima, bolji ljudi uopšte – saglasni su Šehovići.

12970527_841631349298476_629815633_o

Poznato je da je odnos očeva i ćerki poseban, a da djevojčice u njihovim očima postaju princeze koje vjeruju da je tata baš taj koji je okačio mjesec na nebo. Mnoge tate i dan danas potajno priželjkuju sinove. Međutim sve to odlazi u prošlost onog trenutka kada u naručje prvi put uzmu svoju malenu djevojčicu, a evo imamo i svjedoka za to.

 -Kad smo saznali da ćemo postati roditelji, kao i svaki muškarac potajno sam se nadao sinu. Čak i onda kada nam je doktor saopštio da ćemo dobiti djevojčicu, nisam prestao da se nadam. Sve do momenta kada se Hana rodila. Probudila je u meni osjećanja za koja nisam ni znao da postoje, postala je moja najveća radost, neko ko me oraspoloži onda kad sam najgore raspoložen, neko ko me osmijehom razoruža svaki put i neko čijim okicama nikad ne mogu da kažem ne. Djevojčice su mazne, nježne, uvuku vam se pod kožu, a da niste svjesni toga. Ona je tatino dijete. Mama neka sebi rodi sina – poručio je crnogorski košarkaš.

13023273_841631525965125_1834007172_n

Kada je Hana došla na svijet, Majda je imala 21, a Suad 26 godina. Iako zvuči kao kliše, biti roditelj zaista je najizazovniji zadatak koji stoji pred nama.

-Često nas prijatelji pitaju da li smo bili spremni na tako veliku stvar, s obzirom na to da smo bili jako mladi. Ne, nismo. I ne mislimo da to ima veze sa godinama. Poznajem parove koji očekuju bebu, a stariji su od nas po 10, 15 godina i osjećaju isti onaj strah koji smo mi osjećali kad se Hana rodila. Biti roditelj je najveća sreća, ali i najteži izazov. To je “posao” koji se uči u hodu… Svakog dana, svakog časa. I ne postoje godine za koje se može reći – e sad smo spremni. Hana je bila dobra beba. Ja sam se zaista trudila da što više obaveza preuzmem, kako bi Suad bio odmoran i spreman za treninge. Mislim da prvih pola godine svima bude teško, onda se sve fino posloži i dođe na svoje.

13016596_841631325965145_1851865707_o    13020299_841631552631789_1970614470_n

U vrtlogu brojnih uloga koje igramo i sami pod teretom balansiranja različitih obaveza, uloga mame ili tate zaista zahtijeva puno radno vrijeme. Ali.. Život profesionalnog sportiste sa sobom nosi mnogo odricanja. Suad kaže da često zbog posla propusti neke jako bitne stvari koje Hanino odrastanje donosi.

 

-Trudim se da svaki slobodan dan provedem sa porodicom kako bih nadoknadio svoje često odsustvo. Tada pobjegnemo iz Podgorice negdje u prirodu, radimo stvari koje Hana voli i koje je čine srećnom, jedemo karamele koje su nam drugim danima zabranjene …

                             13000690_841631359298475_445999136_o   13009754_841631469298464_482890424_o

Tvrdim da između očeva i ćerki postoji posebna nit privrženosti koja se ne može uporediti ni sa čim.

-Hana sad ima dvije i po godine. I kako vrijeme prolazi, sve joj teže padaju rastanci. Kad se vratim sa puta priča mi šta se dešavalo dok nisam bio tu, recituje mi pjesme koje je naučila za vrijeme mog odsustva, ne da mi da izađem iz kuće jer se boji da ću opet otići. Traži da je ja oblačim, uspavam…

Pitala sam Majdu kako bi opisala Hanušku, da li je zahtjevna djevojčica i da li prepoznaje neke svoje osobine kod nje. Kako kaže, ona je jedna dobra djevojčica.

-Ne volim roditelje koji u superlativu pričaju o svojoj đeci. Svi smo mišljenja da je baš naše dijete najljepše, najpametnije, najbolje. Ali ne volim kada roditelji to ističu u prvi plan. Hana je dijete kao i svako drugo. Raduju je male stvari, u periodu je kad je sve zanima – postavlja hiljadu pitanja, na svaki moj odgovor ona ima opet neko pitanje. Voli đecu, voli da se druži. Najviše je raduju rođendani. Jako rano je počela da spava po cijelu noć, tako da sa njom nije bilo previše besanih noći. Poslušna je i u većini slučajeva nije previše zahtjevna. Fizički mi dosta liči, ali je karakter naslijedila od tate.

Opšte je poznato da je većina očeva slaba na svoje mezimice i da će uraditi gotovo sve samo da im izmame osmijeh na lica. Isto je i sa ćerkama koje svoje tate gledaju i doživljavaju na drugačiji način od mame. Sa tatom ništa nije isto, ni priče, ni šetnje, ni igra. Sa tatom je uvijek posebno. Suad priznaje da nije strog otac, i da Hani sve udovoljava.

-Mislim da je ključ uspjeha – umjerenost u svemu. Bez obzira na to da li imate mogućnosti da priuštite djetetu sve što traži, mora bit spremno da nekad čuje NE. Meni to malo teže ide jer sam slab na nju, a često se osjećam krivim zbog toga što zbog posla često nisam kući, pa se trudim da joj ispunim sve želje onda kad sam tu.. Mama je ta koja drži stvari pod kontrolom i ona je “loš policajac” u našoj kući.

12295433_768606303267648_703871674699966340_n

Roditelji svoje odluke često preispituju, znam dosta njih koji savjete traže u stručnoj literaturi, psihologiji, razgovoru sa drugim mamama i tatama. Ali odgovor na najteže pitanje – kako odgojiti srećno dijete – kompleksan je i zahtjevan. Čak i kad misle da čine dobro, uvijek postoji crv sumnje i pitaju se čine li zaista najbolje za svoje klince. Zato ih pitam: Šta je ono najvažnije što roditelj treba da preda svom đetetu, čemu da ga nauči, koje životne mudrosti da mu prenese?

-Prije svega da bude dobar čovjek. Da se raduje tuđim uspjesima, da ne zavidi tuđoj sreći. Da prati svoje snove i da je srce uvijek vodi. Da bude umjerena u svemu, da pomaže drugima. Da poštuje i voli sebe, da radi na sebi, svom obrazovzanju. I opet – da bude dobar čovjek.

Đecu su nekada vaspitavali Branko Kockica, Minja Subota i ostala družina… Sjećam se tog perioda, a kada bi današnjoj đeci opisali kako je odrastanje nekada izgledalo i kako je svijet funkcionisao bez interneta i mobilnih telefona, vjerovatno nikada ne bi mogli da zamisle kako je to uopšte moguće.

-Mislim da nema dana, a da o tome ne pričamo. Nevjerovatno je koliko se sve promijenilo u odnosu na vrijeme kad smo mi bili djeca. Rijetko možemo viđeti đecu koja se igraju napolju kao što smo se mi igrali. Svi su uz mobilne telefone, računare, tablete… Da li se klikeri i dalje proizvode? Da li se štampaju mirišljave slicice? Da li djevojčice i dalje igraju lastiš? Đeca nam prebrzo rastu. Čini se da je sve izgubilo svoju čar – kažu Šehovići.

13020044_841631372631807_1299032210_n

Za kraj, logično pitanje: Proširenje porodice, priželjkuje li Hana brata ili sestru?

-Oboje imamo želju da proširimo porodicu makar za još dva člana. Hana je još uvijek jako mala, mi smo mladi, ne žurimo previše sa tim. Ali sigurno ćemo biti beskrajno srećni ako nam se tako nešto brzo dogodi.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *