Mladen Jokmanović: Svaka medalja ima svoju priču

Mladen Jokmanović kao trener u brazilskom džiu džicu-u i grapplingu, zajedno se mlađim bratom Markom, napravio je plejadu takmičara koji blistaju na međunarodnoj sceni. Braća Jokmanović su svojim radom osposobili generacije takmičara među koji ima onih koji se sa IBJJF šampionata i Opena u svijetu i Evropi vraćaju sa velikim uspjesima. Isto tako, u džudou su već dugi niz godina, treniraju mlade džudiste koji nižu medalje na domaćim i međunarodnim takmičenjima u regionu. Među njima je veliki broj trofejnih takmičara i talenata među kojima ima onih koji godinama mogu dostignuti najveće domete olimpijskog džudoa. Crna Gora će 19. novembra po prvi put biti domaćin zvaničnog takmičenja u brazilskom džiu džicu-u, koji će se održati u sali podgoričke Gimnazije. Mladen Jokmanović za Piskaralo govori o predstojećem takmičenju.

Razgovarala: G. Badalovska
Foto: Privatna arhiva

Kako teku pripreme za prvi Montenegro Open?

-Sve ide po planu. Veliku zahvalnost dugujemo prijateljima i saradnicima ali i sponzorima nagrada za apsolutne kategorije, Xplode nutritionu i Intersportu, koji su podigli takmičenje na veći nivo, kao i Glavnom gradu i njegovim institucijama na razumijevanju i podršci. To je prvo zvanično takmičenje u brazilskom džiu džicu-u u Crnoj Gori i održaće se u obije discipline ovog sporta. Njime obilježavamo deset godina postojanja kluba i deset godina tradicije ovog sporta u Crnoj Gori.

1

Šta ljubitelji ovog sporta mogu da očekuju?

-Svi zainteresovani i ljubitelji ovog sporta moći će da uživaju gledajući takmičenje. Potrudićemo se da organizacija bude i bolja od onoga što nam sredstva dozvoljavaju. Stručno i fer suđenje, veliki broj takmičara i gostiju iz zemalja okruženja i praznik brazilskog džiu džicua.

3

Koliko je ovo takmičenje važno za tebe i tvoj klub?

-Prvi brazilski džiu džicu Montenegro Open je kruna našeg rada. Njime obilježavamo deset godina postojanja kluba i deset godina tradicije ovog sporta u Crnoj Gori. Konačno smo uspjeli da Podgorici i Crnoj Gori dovedemo ono zašto smo mi morali godinama da tumaramo po drugim zemljama. Posebno je važno za mlade takmičare da znaju da neko misli na njih i da se bori za njihovu budućnost. Na njima je da na takmičenju da pokažu što su naučili.

             5       4

Zašto brazilska džiu džica, kako je krenula ta priča?

-2005. godine, kao uspješni i dugogodišnji takmičari u džudou i tradicionalnom džiu džicu-u, ja i brat Marko susrijećemo se sa brazilskim džiu džicuom odlučivši da se u njemu oprobamo, puni predrasuda prema njemu kao prema nečemu novom, sličnom, što ćemo lako savladati. Ubrzo smo se uvjerili da se radi o sasvim zasebnom, drugačijem sportu koji nudi veliku slobodu u toku borbe, pregršt tehnika i to nam se posebno dopalo. Počinjemo da pohađamo seminare i takmičenja i da izučavamo brazilski džiu džicu. Od tada treniramo i takmičimo se u tri sporta paralelno, što nam tada nije predstavljalo posebnu poteškoću, dok tek danas uviđamo koliko je to rijetko i neuobičajeno čak i kad ljudi imaju sve uslove da se time bave, što sa nama nije bio slučaj. Kao prvi instruktori i jedini crnogorski takmičari u ovom sportu 2006. godine osnivamo “Mata Leao”, tada prvi klub u Crnoj Gori što predstavlja početak ovog sporta u našoj zemlji.

11

Pojasni našim čitaocima šta je to BJJ i kako može da pomogne vježbaču?

-Brazilski džiu džicu nastao je početkom 20. vijeka, spajanjem i modifikovanjem znanja o borenju koje su u Brazil donijeli japanski emigranti a prvenstveno legenda borenja Mitsuyo Maeda (Conde Koma). Smatra se da je masovna japanska emigracija u Brazilu sačuvala mnoga znanja i tehnike iz pojedinih drevnih japanskih škola borbe kojih su se japanski borilački sportovi odrekli. Kasnije godinama, legendarna familija Grejsi (Gracie) i njihovi učenici modifikovali su i usavršavali tehnike spajajući tradicionalno i moderno dok se nije formiralo ono što danas zovemo brazilski džiu džicu, zasebna borilačka vještina i moderan međunarodno opštepriznat sport.

Dakle cilj je oboriti protivnika bacanjima i obaranjima i nakon toga primijeniti brojne napade i kontre, polugama na zglobu, laktu, ramenu, vratu, kičmi, kuku, koljenu, skočnom zglobu, gušenjima i davljenjima, nanošenjem bola i imobilizacijama; te stoga doći do dominantne pozicije i natjerati protivnika na dobrovoljnu predaju usljed nemoći ili eventualno pobijediti skupljanjem poena u toku meča. Jedina zvanična svjetska federacija je IBJJF (International Brazilian Jiu Jitsu Federation). Prvo IBJJF prvenstvo svijeta održano je 1996. godine. Brazilski jiu jitsu kao sport radi se u dvije verzije „Gi“ (u kimonu) i „NO GI“ (bez kimona, u borilačkom šortsu i majici).

14

Brazilski džiu džicu  jedan je od najpopularnijih borilačkih sportova na svijetu, posebno na zapadu. Doživio je veliku popularnost i ekspanziju pokazavši svoju efikasnost u ranim borbama „stil protiv stila“. Mnogi ne znaju da je rani MMA nastao tako što su borci brazilskog džiu džicua izazivali ostale stilove na mečeve bez pravila kako bi dokazali svoje znanje i dobili poštovanje za svoju vještinu. Naravno u 90 odsto slučajeva su i pobjeđivali.

7

Ono što ovaj sport donosi vježbaču je prije svega velika realnost svakog poteza koji se uči a samim tim i realnost u samoodbrani. Univerzalost ovog sporta je ono što je specifično i to da svego na osnovu svoje građe, epiteta može da prilagodi njegove tehnike i izgradi način borbe koji mu ide u prilog. Takođe treba istaći da je brazilski džiu džicu sport koji je veoma zahtjevan i mentalno i fizički, pa ćete na treninzima poboljšati sebe u svakom smislu.

Sa bratom Markom svojim radom osposobili ste generacije takmičara među koji ima onih koji su se šampionata u svijetu i Evropi vraćaju sa velikim uspjesima. Šta je to toliko dobro u metodama treninga kluba “Mata Leao?

-Formula za uspjeh “Mata Leao” kluba i takmičara je jednostavna, ali ipak mnogima i veoma zahtjevna. Naš sistem treninga i rada je jedinstven i specifičan, što je potrvrdilo mnogo stručnjaka iz Amerike, Brazila, Rusije i Španije sa kojima smo sarađivali i vježbali i koji su imali priliku da posjete klub. U suštini rad, red, disciplina, poštovanje i čelična volja je ono što se traži svakodnevno na treninzima, takmičenjima. Profesionalnost, stručnost i ljubav su temelji na kojima počiva ovaj klub. On je za mnoge mladiće i djevojke više od kluba a brazilski džiu džicu više od sporta. Tako je i nastao slogan ,,Mata Leao BJJ lifestyle“. Bez pretjerivanja, smatram da oni koji su prihvatili brazilski džiu džicu i Mata Leao ne mogu da zamisle ostatak svog života bez njih. BJJ i Mata Leao su način života. Takođe niko nije rekao da su treninzi laki, a pogotovo takmičarski život i odricanja, mnogi vježbači sa velikim potencijalom nisu mogli da ostanu dosljedni onome što je potrebno dati i posvetiti ovom sportu ukoliko ga zaista volite i želite da uspijete, dok će vam drugi ispričati priče o nevjerovatnim pomjeranjima granica volje, izdržljivosti, avanturama sa putovanja, borbi, druženja itd.

2

Koliko je bilo teško osvojiti svaku od medalja?

-Medalja kao medalja, uobličeni metal, manjeg ili većeg obima, lijepo ofarban i stilizovan nikad nije cilj sam po sebi. Medalja oslikava simbol pečat svega onog što ste prošli u životu u tom periodu kako bi došli do nje. Medalja zaokružuje jedan period: jedne pripreme, put, odricanja, razne dijete, borbe, probleme, ljubav, trud, suze, znoj, radost, ono što ste naučili da bi došli do nje. Svaka medalja ima svoju priču. Zato ljudi koji pitaju ,,Uzmete li što para za te medalje“ nikad neće shvatiti da ono što vam te medalje tj. put do njih donosi, pare ne mogu da plate. A svaka će se isplatiti, svako iskusto, znanje koje je stečeno proradiće kada je to potrebno. Dječak koji mi je prije nekoliko dana rekao da mu je strog profesor i test koji je imao, predstavljao lakoću u mentalnom smislu, dok su njegovi drugari i drugarice drhtali od stresa i straha i da je uvidio da mu je iskustvo u sportu pri osvajanju medalje i treninzima pomoglo da se tako osjeća, bi mogao da vam kaže više o tome. Svaka medalja nakon što joj se vratite posle nekog vremena je dugme PLAY za početak jedne uspomene, filma, iskustva… Kao što sam negdje nedavno pročitao, parafraziraću: “Niko nije rekao da će biti lako, ali vjerujte mi da će biti vrijedno svake sekunde truda”.

1-2

Da li bi izdvojio neko takmičenje koje je na tebe ostavilo utisak i na koje si posebno ponosan?

-Ponosan sam na svako takmičenje koje je odrađeno da li kao takmičar, ili kao trener. Rado se prisjećamo dana kao smo direktno iz automobila ili voza bez prespavane noći ulazili na borilišta i dobro prolazili. Kada pogledate Podgoricu na mapi a onda vidite da je u prethodnih dvije godine mali ali veliki klub iz tog grada i njegovi članovi uspješno nastupao na prvenstvu Evrope u Rimu, Minhen Openu, Italija Openu u Firenci, Srednjeevropskom openu u Trstu, Toronto Openu u Kanadi, Istocnoevropskom Openu u Zagrebu i širom Evrope morate istaći svako takmičenje. Morate istaći i da to često podrazumijeva mukotrpno skupljanje finansijskih sredstava i vožnje od po 20 sati da bi došli i borili se sa nekim ko je došao avionom i potpuno je svjež i spreman za borbu. Nemojte me shvatiti pogrešno, niko se ne žali, samo želim da vam dočaram ljepotu borenja.

Iako klub niže evropske i svjetske medalje, još uvijek nijeste naišli na razumijevanje od strane Uprave za sport kada je riječ o registraciji nacionalnog saveza za ovaj sport? U čemu je problem?

-Brazilski džiu džicu savez Crne Gore je u fazi registracije već neko vrijeme ali uskoro očekujemo sudski epilog cijele priče i nadamo se da će se ova agonija i povuci-potegni oko jedne sasvim normalne sportske stvari završiti po zakonu i pravdi. Pokušaću da budem što precizniji kao predstavnik klubova koji su predali zahtjev i potrebna dokumenta za registraciju saveza. Od predaje zahtjeva prošlo je dvije godine i šest mjeseci.

6

Ovaj sport se zove brazilski džiu džicu, pod okriljem je IBJJF (International Brazilian Jiu Jitsu Federation) koja je jedini zvanični globalni savez za ovaj sport. Brazilski džiu džicu još uvijek nije olimpijski sport, jer je generelno mlad, ali tome teži. Ipak mlad i neolimpijski ne znači da nije kvalitetan, vrijedan pažnje i da ne postoji. U Crnoj Gori ovaj sport postoji od 2006 godine. Po mojoj slobodnoj procjeni postoji baza od oko 150 vježbača širom Crne Gore što je solidna cifra s obzirom da sam prisustvovao nekim prvenstvima države u olimpijskim sportovima sa 45 učesnika pa nije bilo prepreka.
Danas postoji više klubova ovog sporta koji rade, uredno i legalno su registrovani, obavljaju treninge i učestvuju na takmičenjima. Način da jedan sport ne bude smatran ,,divljim“ i ,,indijanskim“ sportom je nacionalni savez. Razlog zbog kojeg sam inicijator te ideje već godinama jeste jer većina zemalja u našem okruženju, Evropi i svijetu ima savez brazilskog džiu džicua a BJJSCG bi bio 27. savez tog sporta u svijetu. Iza inicijative klubova stoji isključivo prava sportska namjera i ništa drugo. Tražimo pravo da se bavimo ovim sportom i da kao sto imamo pečate i rešenja za rad klubova, ostvarimo i zakonsko pravo na udruživanje koje nam sleduje. Od početaka do danas svi rezultati brazilskog džiu džicua u Crnoj Gori, bilo klupski bilo individualni, a javnost zna koliki su rezultati i sa kojih šampionata, su samoplaćeni i samofinansirani.

8
Ja nijesam 2006-07 htio da poslušam ljude koji su nas savjetovali da se po ustaljenoj tadašnjoj čudnoj praksi, za tri dana registruju tri kluba i četvrti dan savez. Smatrao sam da to nije u redu. Prvi pokušaj tj. inicijativu osnivanja saveza pokrenuo sam 2009. godine ali na sastanku tri kluba nažalost jedan ,,klub“ je odbio da potpiše dokumenta i pečatira ih. Kasnije se ispostavilo da je razlog to što ta grupa vježbača ipak nije bila registrovana. Čekanje se nastavilo do 2014. godine kada se stiču svi uslovi da se po zakonu za sport preda registracija nacionalnog saveza. Nakon brojnih pokušaja odvraćanja pojedinaca, na vratima Uprave za sport, da ne predajemo dokumenta ipak smo ih predali. Dobijamo povratnu unutrašnju informaciju da su dokumetna u redu i čekaju potpisivanje. Očekivali smo možda sporiju administraciju ali ne i ono što je uslijedilo. Čekali smo na odgovor šest mjeseci kada nam je konačno u januaru 2015. godine, originalna i zvanično zavedena dokumentacija vraćena poštom, išarana grafitnom olovkom, bez ikakvog pozitivnog ili negativnog zvaničnog rešenja, mišljenja ili bilo čega sličnog. To je naravno neregularnost i kršenje pravila. Klubovi angažuju advokata i insistiraju na odgovoru. U međuvremenu smo imali niz sastanaka sa Igorom Vušurovićem kojem smo dokazivali (ja lično, satima i gomilom dokumenata) da brazilski džiu džicu nije džudo i nije džu džicu, da postoje zasebne svjetske federacije, drugačija pravila i oprema i koji savezi postoje u Evropi i svijetu itd. Ovo zvuči komično u zemlji gdje imate registrovan boks, kik boks, savate boks, karate savez. Isto tako postoje džudo, brazilski džiu džicu, rvanje,džu džicu itd savezi. Ne vjerujem da je iko ikada dokazivao u bilo kojoj upravi za sport da npr. karate i kikboks nisu isto iako su slični. Naš zvanični stav je da je pojedinac, umjesto da na osnovu priloženih dokumenata utvrdi da li postoje uslovi i postupi po proceduri i potpiše rešenje, ipak uzeo sebi za pravo da procjenjuje ima li ili nema potrebe da nešto postoji.

13

Očekivalo se, vjerovatno, da ćemo odustati. Ipak odustajali su samo ljudi koji su bili raspoloženi da nam pomognu, preuzmu sponzorske funkcije i budu članovi odbora itd. ali klubovi nisu odustali i neće odustati. Nuđeno nam je ,,Da se mi eto tako bavimo tim sportom ali ne treba nam savez“ čitaj ,,pare“ pa nam je nuđena ,,eksperimentalna“ registracija, da nam se ne dodjeljuju sredstva. Pa smo dobijali pitanja zašto se bavimo time kad postoje olimpijski sportovi itd. Ukoliko je sport mlađi ne znači da je lošiji. Ono što je moj utisak kao predstavnika klubova bio je da je problem u tome što bi savez nakon nekog vremena, ukoliko bude funkcionalan i bude zaslužio, trebao da ima opredijeljena sredstva ali izgleda da je to nekome remetilo planove.
Obraćali smo se mnogima, prilikom svakog rezultata na TV gostovanjima i u novinskim člancima pozivali da imamo problem, da nam se osporava osnovno pravo na funkcionisanje ali ništa. Klubovi angažuju advokata traže odgovore već skoro tri godine i ubrzo očekujemo sudski epilog ovog problema. Mi samo želimo da postoji sportsko tijelo na nacionalnom nivou koje će štiti interese takmičara i identitet sporta i vještine koji volimo i kojim se bavimo. Bavimo baš ovim sportom godinama i želimo da ga podignemo na veći nivo, ne razumijemo zašto to neko tumači negativno i što ima loše u tome. Nažalost ovo je problem koji mi imamo.

Crna Gora jeste mala, ali velika u sportskom smislu. Koliko su Crnogorci zainteresovani da se bave BJJ?

-Interesovanje naših veoma sposobnih momaka i djevojaka, pa i djece u poslednje vrijeme je veliko. Iako “Mata Leao “primarno radi sa junorima i seniorima, mogo bolji nivo informisanosti imaju djeca. Što se tiče uzrasta od 15 godina i više, od 20 ljudi koji počnu da treniraju ostanu troje. Očekivao sam više od mnogih snažnih, sposobnih momaka i djevojaka, bogom datih za borilačke sportove, ali čim se naiđe na prvu prepreku lako se nađe izgovor i odustaje se. Nasuprot tome, onima koji ostanu da treniraju, kao što znate, ja i Marko damo sve od sebe da im pružimo sve što možemo i naučimo ih vještinu koju mnogo volimo a rezultati nikada ne izostanu.

10

Koji su to novi izazovi pred vama?

-Pred nam je najveći izazov, uspješno realizovati 1. Brazilski džiu džicu Montenegro Open, da svaki gost bude zadovoljan, sve bude u redu i da domaći takmičari postignu što bolje rezultate. Smatramo da je to veliki korak za ovaj sport. Još jednom bismo se zahvalili Glavnom gradu, Xplode Nutritionu, Intersportu, Volcano, Vijestima, Dnevnim novinama, Danu, vašem portalu i mnogim drugim sponzorima koji su pomogli na bilo koji način da Montenegro Open u brazilskom džiu džicu-u bude održan. Do kraja godine pokušaćemo da odradimo još jedan jaki zvanični IBJJF Open i uspješno završimo ovu takmičarsku godinu sa solidnim brojem bodova na rang listama.

12

One thought on “Mladen Jokmanović: Svaka medalja ima svoju priču

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *