Nenezić: Mladi umjetnici u ozbiljnim problemima

Dio mlađih nezavisnih umjetnika u Crnoj Gori u ozbiljnim je egzistencijalnim problemima, upozorio je crnogorski pisac i dramaturg Obrad Nenezić navodeći da Konkurs Ministarstva kulture za kulturno-umjetničko stvaralaštvo nije dovoljan da se zadovolje potrebe tih stvaralaca.

Nenezić je rekao da crnogorski umjetnici koji su prije i u toku tranzicije uspjeli da se uhljebe u nekim lokalnim i državnim institucijama kulture koliko toliko mogu mirno da stvaraju u zavisnosti od senzibiliteta i uslova, koji nijesu sjajni jer prezaposlenost jede budžet koji je namijenjen produkciji.
On je kazao da drugi dio, pogotovo mlađih i nezavisnih umjetnika, je u ozbiljnom egzistencijalnom problemu.

“Konkurs Ministarstva kulture za kulturno-umjetničko stvaralaštvo nije dovoljan da se zadovolje potrebe tih stvaralaca, a zakonski sprečava nevladine organizacije i fondacije da učestvuju, što po mom ličnom mišljenju nije dobro, već treba dozvoliti njima da konkurišu, a javne ustanove koje nijesu na državnom budžetu, ali jesu na lokalnom, da učestvuju na nekim lokalnim ili drugim konkursima”, rekao je Nenezić u intervjuu agenciji MINA.

Prema njegovim riječima, tako bi se otvorio veliki prostor za nezavisne i slobodne umjetnike, čiji je život veoma težak.

“To znam jer sam do prije mjesec živio kao slobodan umjetnik. O tome se već polemisalo i nadam se da će brzo doći do promjene”, rekao je Nenezić, koji je odnedavno savjetnik predsjednik Skupštine za kulturu.

Nenezić je kazao da će njegov posao kao savjetnika biti usmjeren da predsjednika i njegove saradnike što više upozna sa problemima umjetnika i kroz razne razgovore i djelovanja da se pokušamo bar na dio problema ukazati, jer Skupština nema izvršnu već zakonodavnu vlast.

“Moj mandat jeste ograničen, ali ću pokušati da ukazujem, u skladu sa svojim mogućnostima, na stvaranje boljih uslova i ambijenta. Kao savjetnik predsjednika Skupštine, pokušaću da prenesem svima s kojima budem sarađivao, s kojim se problemima susreću stvaraoci i kako da se njihov položaj poboljša, naročito što ionako ograničena sredstva završavaju u rukama drugih”, rekao je Nenezić.

On je napisao romane „Osmijeh za Mariju Mihajlovič“ i „Šetači po mjesecu“, a autor je predstave „Sveti i prokleti“, rađena prošle godine u produkciji Barskog ljetopisa.
Nenezić je rekao da je za ozbiljno djelo neophodno da se složi više elemenata vrijeme, obrazovanje, talenat i mjera.
On je kazao da je Osmijeh za Mariju Mihailovič, inspirisan likom i djelom narodnog heroja Ljuba Čupića, da je prvo pisan za mjuzikl, pa kao filmski scenario, a tek se onda po motivima tih dramskih predložaka našao u koži romana.

“Nijesam siguran koji je najbolji medij za tu priču, ali znam po izvještajima knjižara i plasmana da se i dalje prodaje kao prvog dana, što negdje pokazuje da je izbor medija bio dobar, ali i teme. To je proces koji je trajao deset i više godina. Sličnu sudbinu je doživio roman „Šetači po mjesecu“, koji je nominovan za Nagradu „Meša Selimović“, kazao je Nenezić.

On je naveo da za razliku od romana i drama, poeziju piše u dahu, kako je nastala tragedija u stihu „Sveti i prokleti“.
“Kažu mi kolege iz regiona da od Ljubomira Simovića više niko ne piše u stihu. To je šteta. Publika voli poeziju. Voli stih. Svjedoci smo da se do prije par vjekova drama pisala u stihu, i sva ta velika djela su preživjela. Mada je to teži proces”, rekao je Nenezić.

Govoreći o dešavnjima povodom njegovog komada „Gorska ljubav“ u produkciji tivatskog Centra za kulturu, Nenezić je kazao da mu je bilo neprijatno, jer živim povučeno i nijesam čovjek skandala.
On je naveo da je to pokazala čitava ekipa, koja je žestoko radila mjesec u Tivtu, bez ijednog pogrešnog gafa ili riječi.

“Međutim, nijesu svi imali dobre namjere kao mi”.

“Imajući u vidu da je „Gorska drama“ prva čisto crnogorska produkcija tivatskog Centra za kulturu od nastanka Purgatorija, a koja je zaobišla razne interesne grupe koje su tradicionalno egzistirali i ljetovali u Tivtu, očekivano je bilo da se čitava gomila kvazi kritičara, ostarjelih i zaboravljenih autora i glumaca, i potplaćenih novinara iz zemlje i regiona sjuri na mladu crnogorsku ekipu, a razlozi su više nego jasni – ušli smo u njihov interesni prostor”, kazao je Nenezić.

On je rekao da su onda počele “spekulacije i laži, kao da je ekipa „Gorske drame“ nekog ostavila bez posla i slično”.

“Ako vam kažem da su ti ljudi radili sa nama na predstavi kao organizatori onda vam je jasno kolika je ta „istina“, a provjerite na propratnom materijalu”, kazao je Nenezić.

“Takođe, podatak da je od deset glumaca u „Gorskoj drami“ samo jedan u radnom odnosu, a da su svi ostali nezaposleni, te da sam i ja počeo da radim tek prije mjesec dana i nešto, tačnije od 12. juna, i to na određeno vrijeme, govori o našoj političkoj moći i moći odlučivanja, a sva politička bura u Tivtu se desila prije pola godine-godinu, ne znam ni kad”, naveo je Nenezić.

On je kazao da je kvalitet predstave, koju je iz noći u noć publika nagrađivala burnim aplauzima, zasmetao “elitističkoj nekulturi Crne Gore i regiona, te su aktivirali svoje hijene da se predstava oblati da bi neki drugi projekti morali da se opravdaju, ne samo u Tivtu nego i šire”.

“Treba reći da smo ukazali kao ekipa koja radi zajedno iz projekta u projekat – da dramski teatar nije mrtav, da su naši legende, mitovi i epika jednako dobar majdan za stvaranje dramskih djela – što ne odgovara mnogima, jer je najlakše stvarati neformalno pozorište i pisati o njemu (osim par izvanrednih izuzetaka u zemlji i regionu)”, naveo je Nenezić.

Prema njegovim riječima, za dramski teatar je neophodno obrazovanje i da se stvara i kritikuje.

“Treba poznavati dramsku strukturu, istoriju drame, teoriju drame, razvoj drame i teatra tokom 2.500 godina, a za neformalno pozorište tek par decenija”, kazao je Nenezić.

On je rekao da mašt o malom istraživačkom pozorištu gdje bi sa svojom ekipom radio i ekspermentisao danonoćno u svim vrstama i žanrovima teatra.
Nenezić je kazao da su takve ideje ostvarljive u inostranstvu preko konkursa i donacija, pa je veliki dio postdramskog i postmodernog pozorišta baziran upravo na takvim grupama i idejama.

“Više puta sam sa tom idejom konkurisao na domaćim konkursima, ali nikada nijesam prošao Takođe, predlagao sam raznim institucijama da se osnuje jedno takvo pozorište „Laboratorija“, ali nijesam uspio nikog da nagovorim”, kazao je Nenezić.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *