Pjekutovska: Želim da snimim sonate Šostakoviča i Prokofjeva

Violinistkinja Patricja Pjekutovska poznata je kotorskoj publici sa prošlogodišnjeg resitala na KotorArtu. Ove godine nastupa kao solistkinja sa Festivalskim orkestrom KotorArta, kojim će dirigovati kompozitor Kšištof Penderecki. Pjekutovska se, inače, dominantno bavi savremenom muzikom, a djela poljskih autora uvijek stavlja u prvi plan, pišu Dnevne novine. Pred publiku Don Brankovih dana muzike Pjekutovska će večeras u Bogorodičinom hramu, od 21.30 sati, iznijeti “Koncert za violinu i orkestar” Andžeja Panufnjika.

Ova umjetnica je do sada održala više od 800 koncerata u 36 država širom svijeta. Diplomirala je na Muzičkom univerzitetu Frederik Šopen u Varšavi, a postdiplomske studije završila je na Kraljevskom konzervatorijumu u Briselu, u klasi profesora Igora Ojstraha. Snimila je dvanaest kompakt-diskova, od kojih su tri nagrađena prestižnim priznanjem Supersonic u Luksemburgu i šest s djelima poljskih kompozitora 20. vijeka. Studijski album s djelom “Kapričo za violinu i orkestar” Kšištofa Pendereckog, koji je snimila sa Simfonijskim orkestrom Poljskog nacionalnog radija, pod upravom samog kompozitora, dobio je više priznanja i nagrada. U duu violina klavir, značajnu saradnju ostvarila je s pijanistkinjom Marijom Švajgerulakovskom i Beatom Biljinskom. Već pet godina nastupa na koncertima pod nazivom “Od Baha do Pendereckog”, izvodeći solistička djela za violinu. Kao doktor muzičke umjetnosti, profesor je na Akademiji umjetnosti u Ščećinu. Od 2012. godine predavač je na Međunarodnim muzičkim kursevima u Lanjcutu, a često je i član žirija na međunarodnim takmičenjima violinista.

DN: U Kotoru nastupate sa Festivalskim orkestrom pod vodstvom kompozitora i dirigenta Kšištofa Pendereckog. Kako biste opisali Vašu saradnju sa maestrom?

– Riječ je o veoma važnom dijelu mog umjetničkog života. Od 2002. godine, kada sam imala zadovoljstvo da izvodim njegovu Sonatu br. 2, napisanu samo dvije godine ranije, osjećala sam se kao da sam pronašla drugu galaksiju. Od tada, muzika profesora Pendereckog je uvijek na mom repertoaru, a posebno kompletan opus za violinu i klavir, koji sam prezentovala na sceni više od osamdeset puta.

DN: Kako je saradnja sa kompozitorom Pendereckim uticala na Vašu karijeru? Da li ste, kao rezultat toga, uspostavili nova “muzička” poznanstva, omogućili sebi veći broj koncerata, olakšali pristup festivalima…?

– Nakon prijema nagrade Midem Classic u Kanu za snimak “Kapriča za violinu i simfonijski orkestar”, na čelu sa profesorom kao dirigentom, upoznala sam mnogo umjetnika, ali za mene je najvažnije to što sam mogla mnogo puta da sviram pred profesorom koji je bio u publici. Tako je bilo u Njujorku, Pragu, Bukureštu i mnogo puta u Poljskoj.

DN: Kompakt-disk sa Kapričom za violinu i orkestar Kšištofa Pendereckog osvojio je više nagrada. Da li je to djelo, inače, Vaše omiljeno koje je napisao maestro?

– Imala sam priliku samo dva puta da izvodim to djelo zato što je broj glasova u orkestru veoma veliki. Stoga, nijesam imala priliku da se djelu više približim na samoj sceni. Ali, snimanje zajedno sa profesorom učinilo je da mi ono postane veoma blisko na jedan drugačiji način. Nadam se da ću u budućnosti imati mnogo više mogućnosti da izvodim tu nevjerovatnu muziku pred publikom.

DN: Ko je ostvario najveći uticaj na Vas kao umjetnicu?

– Ne mogu reći da je samo jedan umjetnik, ali stil izvođenja Davida Ojstraha i Igora Ojstraha je apsolutno najbliži mojim emocijama.

DN: Šta je najteži, a šta najbolji dio u životu jednog violiniste?

– Najbolji dio jesu putovanja, mogućnost da koristite muziku kao univerzalni jezik bez obzira na to u kojoj zemlji držite koncert. Volim da “ubjeđujem” ljude u savremenu muziku, koja je moja najveća pasija. Teži dio je biti neumoran.

DN: Šta je na Vašem repertoaru u narednoj sezoni? Ima li novih djela?

– Željela bih da snimim violinske sonate Šostakoviča i Prokofjeva. Takođe ću pokušati da završim svoj san, da snimim violinske koncerte Andžeja Panufnjika i Roksane Panufnjik. Riječ je o kompozitorima, ocu i ćerki. To je veoma rijetka situacija, ako ne i jedina poznata u evropskoj istoriji muzike.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *