STEFAN USILJANIN: Gluma je moj pokretač

U 4. razredu osnovne škole otkriven je njegov talenat za glumu. Prije svih, to je uočila njegova učiteljica koja mu je i povjerila ulogu sveštenika u jednoj priredbi. Gluma ga je sve više privlačila, nekako se pronašao u tome, a ljudi su mu govorili da ima to nešto u sebi. Nisu znali da je to dar za glumu. Čak su govorili da ima talenat za sviranje nekog instrumenta, što on nije želio da prihvati. Uvijek mu je bilo interesantno kako glumac, kao neko ko treba da stane ispred mase ljudi, treba da odglumi nešto što on jeste i što nije. Upoznajte Stefana Usiljanina Susija.

Razgovarala: G. Badalovska
Foto: Privatna arhiva

12992820_1443240762368440_872852657_n

-Profesionalno bavljenje glumom je počelo 2008. godine, kada je iste postao član Teatra Sunce u Kraljevu, na čelu sa rediteljem Zoranom Savkovićem Džerijem, kome se ovim putem mnogo zahvaljujem jer je od mene, najobičnijeg amatera napravio profesionalca. Veliki okidač u svemu tome su bili moji prijatelji, ali prije svega moje zadovoljstvo da se bavim ovim poslom. Glumac kao glumac je u suštini komičar, i u tome sam se baš pronašao, da zasmijavam ljude što je danas jako teško, a u suprotnom i te kako potrebno. U suštini, volim kamere, blic, reflektore i sve te stvari koje su vezane za scenu i javnost. I danas, ovaj 23-godišnjak svojom pojavom na javnim mjestima izaziva razne reakcije, što pozitivne, što negativne, posebno nakon  pojavljivanja u talent šou programu “Audicija”. Ciganka Mileva je oduševila publiku, a i mene moram da priznam.

12966217_1443245312367985_1382370824_n

Koliko ti je “Audicija” pomogla da se afirmišeš kao glumac?

-Ako želiš da se baviš ovim poslom moraš da budeš spreman da prođeš kroz svaki žanr. Da budeš i žensko i muško, srećan i tužan, u predstavama u kojima sam igrao morao sam da u jednoj ulozi odigram dva-tri lika, i samim tim postaješ osoba koja je spremna za glumca.  U talent šou programu “Audicija” mnogo mi je pomogao Dragan Marinković Maca, koga pozdravljam. Maca mi je dao vjetar u leđa na audiciji u Kraljevu kada mi je rekao da sam prošao, i da u meni vidi komičara. Najbolje se snalazim u komediji, ljudi vole tu komičnost koju u sebi nosim i koju mogu odlično da iznesem.“Audicija” mi je pomogla da postanem javna ličnost, diskutovalo se, pisalo o meni, kada sam izašao obučen u ženskoj garderobi. Ljudi me zaustavljaju na ulici, prepoznaju me, traže da se slikaju, traže autograme, pitaju o Maci, Andriji, Milanu, Marku.. To je bilo “udarno” za mene jer nisam navikao na to. Uglavnom nailazim na pozitivne kritike. Upoznao sam dosta ljudi na “Audiciji” koji bi mogli biti odlični umjetnici – Tanja Zdravković, vaši Crnogorci Đuro Franeta, Jelena Ćetković, Aleksandar Šuković…

12966198_1443245129034670_696980840_n  12969283_1443245189034664_813576998_n   12992345_1443245322367984_733334713_n

Da li si samokritičan i do čijeg ti je mišljenja najviše stalo?

-Moram da priznam da jesam i volim što je tako. Ako scenarista i reditelj na probama kažu da je nešto dobro urađeno, ako meni nešto fali onda znam sam sebe da iskritikujem. Sam sebi “udarim šamar”, kažem ne može tako i potrudim se da to dovedem do savršenstva. Mnogo učim na svojim greškama. Gluma se uči non stop, sve dok ti traješ, ti iz predstave u predstavu učiš nešto novo. Ne umijem sam sebe da pohvalim, ali sam srećan ako vidim da je to lijepo odrađeno. Najviše mi je stalo do mišljenja publike, mi glumci živimo za aplauz.

12980577_1443241389035044_1874622529_n

Najdraža kritika?

-Da budem realan, dosta kritika je uticalo na mene i na moj rad, pogotovo kritike Zorana Savkovića sa kojim sarađujem dobrih osam godina. Njegove kritike su bile jake i bolne, ali pravične. Ako znaš da čitaš između redova, shvatiš da je sve to rečeno za tvoje dobro.

Ko su neki od glumaca koji su ti inspiracija?

-Naša kinematografija ima mnogo vrsnih umjetnika. Upoznao sam dosta njih – Seku Sablić, Miru Banjac, Radoša Bajića sa kojim bi ako Bog da, trebalo da se ostvari jedna saradnja o kojoj ne bih želio ništa unaprijed da otkrivam. Imao sam čast da upoznam Andriju Miloševića, Milana Kalinića, Marka Živića, Macu, Mandu, glumicu Jovanu Petronijević i reditelja Dejana Zečevica Zeku, sa kojim sam imao saradnju na projektu serije “Sinđelići”… Jako mi prija kada sjedim i razgovaram sa nekim ko mnogo više zna i vrijedi od mene, a od koga mogu samo da “kradem zanat”. Svako od njih je poseban na svoj način, to su ljudi koji su profesionalci u svom poslu i koji žive normalnim životima.

12966772_1443245292367987_1405498962_n                                     12966364_1443245112368005_1659132459_n

Sa tvoje tačke gledišta, koliko su mladi motivisani i uopšte zainteresovani za glumu?

-Gluma je težak posao koji ne može svako da radi. To je ogroman poziv i ko se odluči za to mora biti spreman na sve izazove – da igraš po kiši, snijegu, vjetru, na 45 stepeni, da nosiš garderobu koju je neko prije tebe nosio… Ne plašim buduće mlade glumce, ali treba da izdržiš dosta toga, da istraješ u toj namjeri. Mladi ljudi misle da je to lako, izađeš odglumiš nešto i to je to. Ja još nisam naišao na nekoga ko je rekao: “Ja hoću da budem glumac” i smatram da je za sve to kriva država. Iz razloga, što mladi vide da se u kulturu ne ulaže. Shodno tome, slijedi razmišljanje da gluma nije plaćen posao, da od toga ne može da se živi, te tako mladi naraštaji nisu toliko zainteresovani za ovaj posao, ne žele da neko ima autoritet nad njima.

Koje osobine treba da ima dobar glumac?

-To su tri osobine – trajanje, trajanje i trajanje.

Mnogo se nekvalitetnog programa prikazuje kroz rijalitije i slične sadržaje. Kako ovo trenutno stanje u kulturi podići na viši nivo?

-Državi treba jedan “bromazepam” od 1000 mg, pa kad to popije umjetnost će procvjetati. Kada država prekine da puni svoje džepove a puni budžet kulturi, e tada će nama biti bolje. Vjerujem da će to nekada biti, osjećam da je “bromazepam”  jako blizu. Vidite i sami šta se dešava, zašto glumci postaju voditelji, idu u rijalitije, zašto glumac nije glumac? Zato što neko ne želi da ga plati onoliko koliko on vrijedi. Glumci danas nijesu cijenjeni.

This slideshow requires JavaScript.

Kad smo već kod rijalitija, načuli smo da treba da uđeš u rijaliti šou “Farma”. Šta se trenutno dešava po tom pitanju?

-Znao sam da će “Piskaralo” da mi postavi jedno takvo pitanje. Ljudi imaju dosta predrasuda prema rijaliti programima. Ja konkretno nemam ništa protiv toga. Kada se jedna vrsna glumica Eva Ras pojavila na “Farmi”, zašto ne bi mogao i Stefan Usiljanin. Tužno je što se ljudi moraju promovisati kroz te oblike programa. Tamo uđeš, zabaviš narod, zaradiš novac. Moj ulazak na “Farmu” je i dalje na stand-by.

This slideshow requires JavaScript.

Na čemu trenutno radiš?

-Planova uvijek ima. Bitno da ne stojim u mjestu. Radi se predstava “Bračne vode Mime i Muse”, ovo će biti osmo izvođenje. Idemo iz grada u grad, i nadam se da će se izvoditi i u mom Kraljevu. To je komedija, kojoj sam jedan dio predstave ja pisao. Priprema se i komedija u kojoj ću imati tešku žensku ulogu, opet je riječ o rijalitiju. Nisam u mogućnosti da biram uloge, uloge biraju mene. Takođe, radiću i na spotu za novu pjesmu Fantastic benda, a i na pomolu je moje pojavljivanje u seriji koju ne bih otkrivao dok se ne potvrdi. To bi za mene bilo ostvarenje sna.

Šta bi poručio mladima koji žele da zakorače u svijet glume?

-U svijet glume može da zakorači samo onaj ko istinski voli glumu, da za to ima dar od Boga. Poručio bih im da budu izdržljivi, hrabri, pametni, da ne odustaju, da budu i ono što jesu i ono što nisu. Ko može i jedno i drugo, on će uspjeti.

Podsjetimo se nastupa Stefana Usiljanina

One thought on “STEFAN USILJANIN: Gluma je moj pokretač

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *