U Crnoj Gori nema terorističkih ćelija

Ako je suditi po rezultatima gotovo jednoipogodišnjeg istraživanja Pobjedinih novinara, na području države Crne Gore nema nijednog dokaza, makar da je pokušano formiranje bilo kakve organizacije koja bi mogla ličiti na logističku bazu takozvane islamske države. To ovih dana potvrđuju i nadležni organi.

Od Gusinja i Plava, pa do Ulcinja, preko Petnjice i Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, Bara i do Podgorice i Nikšića, nigdje nema bilo kakvih tragova da je bilo ko, bilo kada pokušao da formira bilo kakvu „ćeliju” nalik na organizacione forme potencijalnih terorista iz zemalja u okruženju.

Niko od tridesetak državljanki i državljana Crne Gore koji su bili ili su još na ratištima u Siriji, Iraku i Libiji ili su u nekoj od logističkih baza u Sarajevu, Velikoj Kladuši, Novom Pazaru, Tutinu, Prištini, Kačaniku ili Kavaji, nije za tu zlokobnu misiju „obučavan” na ovim prostorima, niti je odavde direktno upućivan na džihadistička stratišta.

No, dilema ko je, kada i kako otvorio koridore koji vode u pakao, još je nerazjašnjena, ali je utješno što u posljednjih pola godine nijedan crnogorski državljanin nije krenuo tim putem…

“Dobro je što je tako, ali nije dobro što je, ipak, tridesetak naših državljana odlučilo da uništi i sopstvene, ali i živote svojih užih, a dugoročno i širih familija, zbog ludih manipulanata i zločinaca, koji nemaju nikakve veze ni sa vjerom, ni sa Alahom, Kuranom i Poslanikom Muhamedom”, kaže u razgovoru za Pobjedu Samir efendija Kadribašić, imam Husein pašine džamije u Pljevljima.

Uloga države

On potvrđuje činjenicu da iz pljevaljskog kraja, makar do sada, nije evidentiran nijedan građanin islamske vjeroispovijesti koji je bio u bilo kakvom kontaktu sa ISIL posrednicima ali istovremeno upozorava da se na takozvane marginalne socijalne grupe mora obraćati neuporedivo više pažnje. Prema njegovom mišljenju, iako se „sve nosi iz porodice“, država i društvo u cjelini, stvaraju ambijent za preoblikovanje ličnosti, pa ono što mlad čovjek ponese iz familije najčešće, ili makar pretežno, nije njegovo pravo lice, a u skladu sa tim slijede i djela ili nedjela.

Na pitanje da li vjerske zajednice mogu učiniti više na planu edukacije vjernika, naročito mlađe dobi, odgovara potvrdno, ali upozorava da su zaštitni, preventivni, a u najdrastičnijim slučajevima i represivni mehanizmi države, nezamjenljivi.

Nedopustivo je, smatra on, da se posredstvom dijela društvenih mreža distribuiraju opako prijeteći sadržaji, a da nadležne službe ne reaguju, ne trudeći se čak ni da otkriju pravi identitet autora.

Sumnjive namjere

Neshvatljivo mu je, takođe, da se u nekim medijima u dijelu regiona i u Crnoj Gori vodi prava hajka protiv Islamske zajednice i njenih najviših zvaničnika, na čelu sa reisom Fejzićem, a afirmišu se grupacije sumnjivih namjera, zvanja i autoriteta. Takvi, kako kaže, apsolutno politizovani pristupi temama vezanim za vjeru i vjerske zajednice, ne doprinose stvaranju atmosfere tolerancije niti se mogu „braniti“ temeljnim principima slobode i demokratije. Kao primjer drastične zloupotrebe i nedopustive politizacije vjere i vjernika, efendija Kadribašić navodi višegodišnje djelovanje bivšeg Sandžačkog muftije Muamera Zukorlića i njegovog (valjda privremenog) nasljednika hafiza Abdurahmana Kujevića.

“Ne samo što bi da unesu razdor u Islamsku zajednicu i među vjernike, no bi da dijele i teritorije, najmanje u dvije države, stalno javno insistirajući na potrebi nekakvog ujedinjenja, navodno dva Sandžaka. Južnog, u Crnoj Gori i sjevernog, u Srbiji”, dodaje sagovornik.

„Očaravajući“ mozaik

To jesu, kaže, potpune besmislice, ali se tim i sličnim manipulacijama unosi nemir među ljude, jer su ih iskustva naučila kad god su na balkanskim prostorima otvarana pitanja terito rija, stradao je narod. Istovremeno, u cijelu priču uvlači se i takozvani politički faktor, pa se formiraju dvije Bošnjačke demokratske zajednice jedna za Srbiju, jedna za Crnu Goru, a sa jednim jedinim i neprikosnovenim vrhovnim šefom, efendijom Zukorlićem.

“Kada posložite sve kockice, dobijate mozaik koji u veoma negativnom smislu može „očarati“ dio vjernika dovodeći ih u poziciju slijepih sljedbenika zaslijepljenih vođa”, upozorava imam Kadribašić.

Kada se, ističe on, tome pridoda i socijalni kontekst, pogotovo u nekim sredinama, eto nama belaja, a nedobronamjernima dobre prilike za razne vrste indoktrinacije pa i regrutacije, za sumnjive, pa i najmračnije ciljeve.

“To je ono o čemu i institucionalno i vaninstitucionalno, svi u crnogorskom društvu, moramo voditi računa”, zaključuje Pobjedin sagovornik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *