Ukoričen dio Kopitovićevog stvaralaštva

U novijoj istoriji crnogorske književnosti nema sličnog stvaraoca Zoranu Kopitoviću, koji će biti upamćen i po slobodi duha, i ljepoti literarnog driblinga, ocijenjeno je na promociji knjige “Filozofija objektivnog biciklizma”, u koju se nalazi dio stvaralaštva rano preminulog nikšićkog pisca i novinara.

Knjigu je priredio reditelj i dramski pisac Slobodan Milatović, koji je na scenu 18. septembra premijerno postavio predstavu „Što je čoek do li biciklista“, isčitavajući treći put rukopis Kopitovića, koji je ostavio vidan pečat u crnogorskoj književnosti i novinarstvu.
U knjizi su date tri cjeline: „Muzej biciklističkog ustanka“, kratki humoristički roman “Amerikanac u Parizu“ i originalna dramska forma – dramolet „Biciklistički vojevoda Krsto Bajlag“, predočio je moderator večeri Dragoljub Ilić uz ocjenu da u Kopitovićevom djelu ima i rezignacije, i melanholije.

„Nevelik je bio broj književnih i teatarskih stvaralaca koji su u tom smutnom vremenu prepoznali netipičan, nesvakidašnji literarni uzlet kakav je Zoran napravio. Ima svakako i boljih pisaca od njega, ali sva djela nemaju istu specifičnu težinu u odnosu na vrijeme u kojima nastaju“, rekao je Ilić.

Prema njegovim riječima, i danas poslije toliko godina, može se postaviti niz pitanja koje se odnose na taj ne samo književno, već i sociološki intrigantan korpus Kopitovićevog promišljanja i doživljavanja i prošlosti i sadašnjosti.

„Nesporno je da u novijoj istoriji crnogorske književnosti nema sličnog stvaraoca“, ocijenio je Ilić uz podsjećanje da je Kopitović bio novinar Radija Crne Gore, čije su „novinarsko djelovanje početkom mučnih 90-tih godina obilježile hrabre, angažovane i, u to vrijeme, što je bio rijedak slučaj u medijima, profesionalno izgrađene forme radijskog izvještavanja“.

Promocija knjige, koja je upriličena u okviru Septembarskih dana, počela je čitanjem stihova iz Nedovršenih epitafa Pavla Goranovića, posvećenih svom prijatelju Zoranu Kopitoviću.

O stvaralaštvu Kopitovića, s posebnim osvrtom na tek objavljenu knjigu, novinar, publicista i kritičar, Vanja Kovačević kazao da je riječ o „jednoj od najzanimljivijih figura crnogorske umjetničke scene“.

„Kopitović nam, poput Prometeja, nije darovao vatru, ali je otkrio nove prostore stvarnosti, svijesti i srca, pokazujući da su u umjetnosti male svakodnevne priče važnije od svake istoriofaktografje i da je otkriti samo jedan ljudski život poduhvat složen koliko i otkriti suštinu vaseljene“, kazao je Kovačević.

Prema njegovim riječima, dok su mnogi pisci svom snagom pokušavali da blokiraju istoriju, podrede je svojim potrebama i djelu, on je nastojao da kroz sintetizovani detalj i pojedinačnu sudbinu čovjeka sa periferije dešavanja, života, ispriča sve što treba.

„U njegovom djelu lična istorija pretvara se u sveopštu, potvrđujući stav da su prave istinske priče, zapravo priče o malim ljudima, u kojima je običan bicikl važniji od točka istorije. To je razlog zbog kojeg Nikšićani sa neskrivenim simpatijama i izrazitim ponosom mogu da kažu da je Zoran Kopitović njihov, a oni njegovi, sada i za vijek, vjekova“, rekao je Kovačević.

On je kazao da je u Crnoj Gori bilo boljih pisaca od Kopitovića, ali niko nije bio kao on.

“Autor blage rezignacije, velikog srca sa ogromnom dozom sjete i dostojanstva, lepršav, lucidan, lakonski opet ozbiljan, suštastven i dubok. Takvo je njegovo djelo“, rekao je Kovačević.

Djelo Kopitovića puni smisao našlo je u predstavama Slobodana Milatovića koji je među prvima prepoznao tu vanvremensku dimenziju njegovog teksta i pokušaj demistifikacije crnogorske tradicije.

Milatović je i pokrenuo ideju da Kopitovićevi biciklisti budu istovremeno na sceni i „ukoričeni“ u knjizi, čije je korice osmislila Suzana Pajović, a rad po njegovim tekstovima ocjenjuje kao svoja „najljepša rediteljska ostvarenja“.

„I nije u pitanju samo emocija i dug prema Zoranu, kao mom prijatelju, već o djelu koje me iznova pokreće. Čini mi se da bi svake godine mogao da radim neku novu predstavu po Zoranovim biciklistima, toliko su inspirativni, neponovljivi“, rekao je Milatović.

Kopitovićevi biciklisti „napravili su sjajan hod kroz istoriju“, ocijenio je profesor i jedan od glumaca u novoj predstavi Mihailo Perošević i rekao da se može samo zamisliti kakvi bi tekstovi nastajali da mu je Bog podario više godina života.

Glumac Boban Čvorović kazao je da je imao izuzetnu čast družiti se sa čovjekom koji je bio izuzetno lucidan, pronicljiv, iz koga je vrcao humor, koji nje volio gluposti i rugao im se na sebi svojstven način, što je pokazao i u svom djelu.

Filozofija objektivnog biciklizma izašla je u izdanju Fondacije „Ćano Koprivica“ iz Nikšića.

U biografiji Kopitovića napisano je da je svoj prvi roman „Šizofrenija melanholičnog boga“ objavio 1985.godine u izdanju Univerzitetske riječi iz Nikšića. Roman „Amerikanac u Parizu“ objavljen je 1994.godine u časopisu za književnost i kulturu Doclea.

Po motivima tog romana napisao je tekst za predstavu „Muzej biciklističkog ustanka u Crnoj Gori“, koja je odigrana na više festivala u izvođenju pozorišta DODEST iz Podgorice. Pisao je eseje, putopise i reportaže. Autor je više televizijskih scenarija. Napisao je nekoliko monodrama.

Poginuo je u saobraćajnoj nesreći 31. avgusta 1996. godine u 35 godini.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *